Prošli vikend u subotu 15.09.2018 u sklopu festivala “Visualia” održana je četvrta po redu Pulska “Xica”. I ove godine utrka je je podijeljena u dvije utrke, a prije glavnih održane su i dječje utrke. Nažalost rezultate dječjih utrka još nisam uspio dobiti odnosno nisam našao na stranicama same utrke ili stranicama: https://www.utrka.com/utrke/xica/2018/rezultati/ na kojima su prikazani rezultati ostalih utrka. Možda to i nije veliki propust jer djeci oni svakako ne bi trebali biti važni osim možda nekim roditeljima da malo se malo pohvale.
Prije nego što se pozabavimo malo primjedbama koje su mnogi trkači izrekli ipak treba sa pohvalom ustanoviti da je utrka malo porasla i da je ove godine broj sudionika još nešto veći nego prošle.
Od 149 takmičara koliko je završilo prvu X-icu, stigli su do ukupnog broja od 665 koliko ih je ove godine završilo obije utrke. Istini za volju broj trkača na 10 km se smanjio za gotovo stotinjak u odnosu na rekordnu brojku iz 2017 godine od 488 trkača-ica koji su završili utrku. Ove godine taj broj je 391. Očigledno je da u današnjem društvu komfora mnogo njih odabire kraće mučenje pa bi utrka uskoro mogla da se zove Pulski “Vic”. U vremenu u kojem svako veće selo u hrvatskoj ima polumaraton Pula ima trend da se skraćuje na razinu seoskih utrka koje idu uz razne fešte(od kobasica do …). Time ne omalovažavam trkače na 5 km jer znam da je trčati brže jednako teško ali smatram da je nepotrebno imati dvije utrke koje nisu toliko različite da bi nekome bile nedohvatne. Ali to je možda samo mišljenje nas zagriženih dugoprugaša kojima se sve kraće od maratona čini bez veze. Mnogi bi rado otrčali jedan polumaraton kao test prije jesenskih maratona, a da pri tome ne moraju putovati daleko. No desetka nije tako loše rješenje, a nakon nje je i povratak na uobičajeni režim treninga za maraton brži. Obzirom da će Pula izgubiti još jednu nekad važnu utrku(pogotovo nama “Uljanikovcima”) mislim da bi u buduće svi koji se u Puli bave trčanjem tebali pružiti ruku i podržati ovu utrku.
Na kraćoj utrci koja je startala 5 minuta prije glavne u 20:30 pobjedio je Matija Lisec(Ak Maxivs Poreč) sa vremenom 17:37. Matija je time osvojio i vrijedan trkački sat Garmin 35. Drugoplasirani je bio Bojan Dodić(rekreativac) sa 18:22, dok je treće mjesto osvojio mladi Daniel Nimac sa vremenom 18:27. Od žena prva je bila Pia Bedene(SLO, Triatlonski Klub Novo Mesto) u vremenu 20:22, druga je bila Ivana Grgurević(AK Istra) sa 22:05, a treća njena klupska kolegica Lara Tomić sa vremenom 22:13.
U glavnoj utrci(još uvijek) pobjedu i glavnu nagradu sat GARMIN FR235 je osvojio Dino Bošnjak(Atletski Klub Velika Gorica) istrčavši solo utrku za 33:14. Drugoplasirani je bio Zoran Žilić(Ak Kvarner) sa 36:20, treći je bio Damjan Dabović(Torpedo Runners) sa 37:57. Od žena prva je kroz cilj prošla Mirjana Šimek Bilić(Ak Velika Gorica) u vremenu 39:09. Druga je bila Andrea Tuđa(Torpedo Runners) sa 42:30, a treća Nives Skube(SLO) sa 43:20.
Očigledno Pula trenutno nema mnogo jakih dugoprugaša pa su većinu postolja zaposjeli trkači iz Velike Gorice i Rijeke. No ima mladih čije vrijeme tek dolazi kao što je to Ivana, Lara i Daniel. Možemo se nadati da oni će stasati u dobre trkače i svojim primjerom privući još više novih. Starih i rekreativaca je bilo dosta ali kako ove godine nije bilo podjele po kategorijama teško da možemo ocijeniti koliko.
Od naših trkača na utrci od 5 km najbrži je bio Christian Gallo na izvrsnom petom mjestu sa rezultatom 18:57. Valja svakako spomenuti i Luku Kljajića na sedmom mjestu sa 19:54. U toj utrci su još nastupili:
Erol Ćurt, Vida Markovič, 0zren Rnjak i Mato Tomić.
Na glavnoj 10 km utrci koja je startala 5 minuta kasnije od naših trkača najbrži je bio Ivan Milošev, ukupno deveti od muškaraca sa vremenom 41:23. Drugi je bio Ljubo Zajkovski sa 43:00 na 20-om mjestu, a treći Dražen Hošnjak sa 44:11 na 25-om mjestu.
Najbrža žena iz našeg kluba je bila Eda Peruško na 21 mjestu sa vremenom 52:46. Na utrci su još nastupili:
Vlado Šćur, Bruno Hervat, Tomislav Radosavljević, Joško Markovič, Frederic-Ivan Silconi, Goran Maržić, Jozefina Kolđeraj, Željko Iković, Nenad Janković, Stevan Muidža, Andrej Lazar, najstariji takmičar na utrci Josip(Bepo) Nadenić i Miha Markovič.
Iako je vidljiv napredak u ispravljanju pogrešaka organizatora stalne promjene od kojih su neke napravljene u zadnji čas ne doprinose najbolje snalaženju trkača ni publike. Ja mogu samo nabrojati moja i opažanja koja su mi prenijeli kolege trkači.
Ja osobno smatram, a to sam već iznio na početku da je dovoljno da bude samo jedna utrka uz naravno dječje utrke.
Utrka na 10 km je po svemu sudeći bila duža za 300-400 m i to svakako stoji kao jedna od primjedbi organizatoru. Staza se treba propisno izmjeriti i ako je različita od 10 km njena duljina se mora znati.
Cestovne utrke u večernjim satima treba održavati na primjereno ravnim i osvijetljenim mjestima. Promjene ritma zbog obilaženja, prelazaka na šljunak u parku ili ulaz i izlaz iz zero strasse-a mogu biti opasni za trkače. Pogotovo izlaz iz “zero strasse” koji je izuzetno opasan zbog velikih neravnina(nedostaje više kamenih ploča baš na izlasku). Moje mišljenje je da bi tu “atrakciju” većina trkača rado izbjegla. Ja ću to svakako u buduće izbjegavati.
Ove godine je prolazak kroz park uz svjetlosnu “atrakciju” bio posebno konfuzan. Redar je na raskrsnici pokazivao smjer prema Areni, a prolaz kroz park nije bio uopće obilježen. Osim toga nije bio ni osiguran. Osobno sam se bar dva puta sudario sa šetačima koji uopće nisu shvaćali da tim dijelom prolazi utrka.
Posebna priča je ulaz u Arenu koji treba biti potpuno blokiran za sve osim za trkače. Svi posjetitelji bi morali koristiti ostale ulaze ili se mora osigurati čvrsta ograda koja bi taj ulaz podijelila na dvije odvojene komunikacije. Na primjer lijeva šira strana za ulaz trkača i uži prolaz desno za posjetitelje. Takva ograda treba biti duž cijelog prilaza ulazu u Arenu.
Bilo je i prigovora o propozicijama ili izbacivanju proglašenja pa čak i samo objavljivanja liste pobjednika po kategorijama što je pravo organizatora. Jedino što mogu reći da je to trebalo učiniti već na prvoj najavi utrke. Neki moji kolege, a i ja se slažem sa njima ne bi se za utrku niti prijavili.
Čini se prema nekim informacijama koje imam da je i trasa u međuvremenu mijenjana te su neki “navijači” uzaludno čekali na pogrešnom mjestu.
To bi bile primjedbe ali sam siguran da je velika većina trkača uživala u još jednoj uspješno odrađenoj utrci nažalost jedinoj takvog značaja u našem gradu.
