Oni koji su jednom istrčali maraton i nakon toga nisu odustali te prihvatili ovu izuzetno zahtjevnu utrku kao svojevrsni stalni životni izazov, a čak bi rekao i stil života sigurno su pomislili kako bi trebalo bar jednom istrčati izvorni maraton. Onaj koji se trči od Maratonskog polja na kojem gori vječna olimpijska vatra do poznatog Panathinaiko stadiona u Ateni. Tako se i u našem društvu rodila ideja da nakon istrčanih desetak maratona ili nešto manje odemo na izvor. Prigoda je bila baš dobra jer je to bio jubilarni 40-ti maraton pa je to bio dodatni motiv. Nažalost svi smo već doživjeli da u uvjetima kad se prijaviti morate vrlo rano obično pripreme ne teku baš prema planu. Tako smo od nas 9 iz udruge do Atene dospjeli samo nas osmero, a na koncu je maraton trčalo samo šestero. Majda Brovč je trčala utrku na 10 km, a pisac ovih redova je zbog težeg udesa na bicikli prilikom priprema za triatlon otišao samo kao promatrač i podrška svojim prijateljima. Koliko znam niti ostatak ekipe nije baš redovno trenirao, a maraton u Ateni nije baš lagan.
U Atenu smo stigli još u četvrtak kako bi mogli u petak na miru podići brojeve. Tamo je već malo ranije stigao naš slovenski dio ekipe Majda, Vida, Joško i Miha. Nakon što smo se smjestili bilo je vremena samo da popijemo pićence u obližnjem kafiću i pravo u krpe jer čeka nas naporan raspored.
Ujutro nakon kafe i kroasana kojima nas je svako jutro snabdjevao Goran krenuli smo na sajam gdje se podižu brojevi. To baš i nije bio trivijalan zadatak pa je dobro što smo to odradili u petak ujutro. Tako smo još imali vremena da obiđemo Akropolu koja je na domak našeg apartmana. To se jednostavno mora vidjeti.
Subota je nakon ponovljene kafe i kroasana počela rastrčavanjem od apartmana do stadiona gdje je bio cilj i nazad. Pokušaj da opet u subotu posjetimo sajam zbog dodatnih kupovina i zamjene hlačica za Dražena je ispao katastrofa jer je gužva bila gotovo pa neopisiva. Zapravo sam se pitao koliko onda ima ljudi unutra? Odustali smo i uz malo problema sa pogrešnim odabirom prevoza uspjeli se vratiti i pogledati čuvenu smjenu straže ispred presjedničke rezidencije i groba neznanom junaku. Sljedio je posjet tržnici gdje smo ručali i zaključili da je to definitivno dio Atene koji obavezno treba posjetiti. Večer smo proveli na stadionu bodreći našu Majdu Brovč koja je trčala utrku na 10 km. Nakon toga smo skupa večerali ogromnu količinu pašte “arabiata” koju je pripremio Dražen uz našu asistenciju. Trebalo se pripremiti za rano jutarnje ustajanje zbog prevoza na maratonsko polje.
Staza ima dosta dugačak uspon od 18-og do 32-og kilometra nakon čega je nizbrdica koja možda izgleda kao spas ali može biti kobna za umorne noge. Osim toga temperatura se od starta u 9 sati vrlo brzo digla preko 20 stupnjeva sa suncem koje je meni na stadionu u cilju djelovalo pogubno pa sam se dosta brinuo za sve članove naše ekipe. No ipak je iskustvo prevagnulo. U cilj ušli gotovo svi u relativno dobrom vremenu živi i zdravi. Mogu samo zamisliti kako se osjećaju trkači kad nakon toliko muke ulaze u velebno zdanje stadiona punog ljudi koji bodre sve od početka do onih najsporijih i 6 sati nakon ulaska prvog trkača. A prvi je utrčao kenijac Kiptoo Edwin Kiprop, grabeći dugačkim koracima uz uzvike i ritmičko navijanje cijelog stadiona. Zaslužio je svaki poklič i pljesak jer je oborio rekord staze koji sad iznosi 2:10:34. Prva žena u cilju je bila marokanka Atanane Soukaina koja je stazu istrčala za 2:31:52. I nakon prolaska elitnih trkača atmosfera je idalje bila potpuno ista kao da se svakom trkaču iskazuje jednako poštovanje bez obzira na rezultat koji je ostvario.
Prvi od naše ekipe je stigao Dražen u vremenu 3:46:19, a odmah iza njega Ljubo sa samo 50 sekundi zaostatka.
Sljedila ih je Vida Markovič koja je prvi put uopće trčala maraton nakon što je nedavno u Ljubljani prvi put istrčala polumaraton. Tako da je rezultat od 5:33:15 zapravo odličan obzirom da znam da Vida ne trenira dovoljno. Nakon nje u cilj su stigli Joško u vremenu 6:15:14 pa Goran u vremenu 6:29:46. Miha nažalost nije uspio stići do cilja i nakon 30-og km morao je odustati.
Utrku je završilo 17063 maratonki i maratonaca, dok je utrku na 10 km u subotu istrčalo 11855(i još 1003 univerziteskih) trkačica i trkača. Prije maratona utrku na 5 km je istrčalo 14230 trkačica i trkača te još ogroman broj, zapravo rijeka djece koja je tekla desetke minuta prije no što je u stadion stigao prvi maratonac. Pravi festival trčanja.
Sve u svemu čini se da su svi zadovoljni postignutim pa nema razloga da ovaj put u Atenu ne proglasimo uspješnim. Ako ništa drugo još smo malo učvrstili naše prijateljstvo i stekli neka nova poznanstva pa svi imamo razloga da se jednom opet vratimo, a ja posebno.
