Velikani dugih pruga i maratona (četvrti dio)

Nakon male stanke nastavljamo serijal o značajnim i zanimljivim trkačima na duge pruge i maratoncima.

Što bi rekao Đole: “neki novi klinci”. U te klince ubrajam i dvojac pa čak i trojac koji su meni iz nekih potpuno intimnih i nejasnih razloga strašna motivacija u ovim poznim trkačkim godinama. Za mene jedna od najvećih utrka uopće je Great Northen Run(polu maraton) i borba Kenenise, Hailea i Mo Faraha.
Taj film njihove završnice svaki put zavrtim u glavi kad mi je u finišu utrke teško. Toliko me emotivno podigne da mi se čini da noge same trče. Ozbiljno govorim, zadnja tri kilometra svog najbržeg polu maratona istrčao sam na slikama iz te utrke. Iako umoran i ukrućenih nogu zbog nedavno istrčanog maratona i još jedne utrke na 5 km tjedan prije toga , uspio sam zadnja tri kilometra ubrzati za više od 10 sekundi po kilometru i zadnji kilometar istrčati gotovo kao na utrci od pet kilometara. Kad sam stao nisam uopće osjećao noge kao da su bile potpuno mrtve ali nemam pojma kako su tako brzo(za mene) ili uopće išle.

Haile Gebreselassie

Haile Gebrselassie

Ovaj uvjek nasmijani trkač zaslužuje da se nađe na mojoj naj listi čak i samo zbog svoje notorne dobrote i vedrine kojom zrači. Da ne govorim koliko nas je godina oduševljavao svojom lakoćom trčanja.
Iako je osvojio nešto manje zlata od svog nasljednika(Kenenisa Bekele) kojem je bio mentor, u svojim već poznijim godinama je uspješno istrčao mnoge svjetske maratone i polumaratone. Pri tome je postavio i svjetske rekorde(Berlin 2008. 2:03:59). Ukupno je postavio 27 svjetskih rekorda. Usprkos godinama nastavljao je gigantske bitke sa novim generacijama kenijskih i etiopijskih trkača. Haile se povukao iz utrka prošle godine zbog problema sa koljenima nakon uspješne 25. godišnje karijere. U intervju koji je dao BBC-u je međutim naglasio: “Ja se povlačim sa takmičenja ali ne iz trčanja. Ja ne mogu prestati trčati to je moj život”.

 

 

Kenenisa Bekele

Kenenisa Bekele
Etiopski trkač na duge pruge koji je obilježio desetljeće od 2002 do 2009 godine. U tom periodu osvojio je 11 zlatnih medalja na “Cross country” svjetskim prvenstvima(duge i kratke), tri olimpijska zlata te pet svjetskih zlata(i jedno dvoransko na 3000 m) u utrkama na 5000 i 10000 metara. Aktualni je svjetski rekorder u tim disciplinama još i danas. Razmišljao sam o tome dali da ga uvrstim kao maratonca jer njegova maratonska karijera je započela tek 2014 godine(kad i moja samo sam ja malo zastao i uzimam dah) pobjedom na maratonu u Parizu gdje je pobjedio legendarnog Haile Gebreselassie-a, Paul Tergat-a i Samuel Wanjiru istrčavši ga za 2:05:04. Na jesen iste godine na Chicago maratonu je došao četvrti. Početkom 2015 startao je na Dubai maratonu ali se morao povući iz utrke nakon 30 kilometara. Planirao je da učestvuje na maratonu u Londonu 2015. godine ali se zbog ozljede ahilove tetive povukao. Ne mogu se apsolutno ničim uporediti sa Kenenisom osim po toj nesretnoj činjenici da je i moj prvi maraton bio najbolji odnosno da sam pobjedio ali u kategoriji onih starijih od 60 i da je 2015-ta godina i za mene bila pogubna zbog ozljede na početku sezone. Nadam se da njegov izostanak (kao što se nadam i za moj) neće dugo trajati i da ćemo još gledati njegove nezaboravne završnice. No ne cjenim ga samo zbog te te trivijalne koincidencije, on je po rječima jednog od najvećih trenera današnjice (Renato Canova) najveći trkački talent svih vremena. Jedna stvar je vrlo zanimljiva kad je u pitanju način njegovog trčanja, a pogotovo ubojita završnica. To je njegova frekvencija i duljina koraka. O tome su mnogi treneri pisali i vršili svakave analize i zaključili da postoji samo šačica ljudi na svijetu koji kao Kenenisa mogu istovremeno povećavati frekvenciju koraka i dužinu. Odatle potiče i njegov strašan “kik” u završnici. To se ne može jednostavno trenirati, to je jednostavno rijedak dar.

Samuel(“Sammy”) Kamau Wanjiru

Samuel Wanjiru
Kenijski trkač rođen 1986.godine. Sa 18 godina postao je svjetski rekorder u polu maratonu.
On bi svakako bio jedan od najvećih modernih trkača maratonaca ako ne i najveći uopće. Vrlo rano se na početku svoje trkačke karijere specijalizirao za maratone. Nije sljedio uobičajeno trčanje na stazi, pa prelazak na dulje discipline kasnije. Bio je pomalo drzak i tvrdoglav ali svakako nevjerovatno talentiran trkač. Njegova pobjeda na olimpijadi u Pekingu 2008.godine će svakako biti zapamćena u povjesti trčanja kao jedna od navećih ikada. Iako je vrijeme bilo vrlo toplo i vlažno (kao uostalom i na zadnjoj ako ste gledali) vrlo rano je postavio tako brz tempo da su svi mislili da neće uspijeti trčati dugo. No on je nastavio tako sve do cilja i postavio novi olimpijski rekord od 2:06:32. Svi stručnjaci se slažu da bi u idealnim uvjetima (recimo kao zadnjih godina u Berlinu) rezultat bio za 3 do 4 minute brži. Nažalost tragično je preminuo u dobi od 24. godine nesretnim padom sa balkona. Zapravo ostaje do danas nejasno dali je to bila tragična nesreća, ubojstvo ili je izvršio samoubojstvo. Svi se pitamo što bi bilo da je Wanjiru nastavio trčati, dali bi rekord maratona bio još uvijek dulji od dva sata?

 

Iako danas postoji veliki broj trkača koji svojim rezultatima možda i nadmašuju ove koje sam nabrojao njihov “otisak” i doprinos u povijesti trčanja tek treba biti potvrđen.