U nastavku ćemo spomenuti samo one nešto novije trkačice dok sve trenutno najbolje trkačice tek trebaju dokazati svoju sportsku i ljudsku veličinu. Za to ipak treba proći neko vrijeme.
Naoko Takahashi
Ova legendarna japanska trkačica je bila prva žena koja je srušila barijeru trčanja maratona ispod 2:20 (2:19:46) na maratonu u Berlinu 2001. godine. Još uvijek je rekorderka Berlinskog maratona i vlasnica 7 najbrže istrčanih maratona u povijesti.
Za njenu karijeru je vezana i jedna kontroverzna priča. Po njenoj izjavi: tajna njenog uspjeha je u konzumiranju soka od larvi Azijskih velikih stršljena. Navodno je za vrijeme treninga pila sok od stršljena za koji su kasnije neki znanstvenici ustvrdili da djeluje kao svojevrstan “booster”(pojačivač) fizičke spreme. Kasnije studije nisu to potvrdile pa ostaje pomalo nejasno dali je baš to bio razlog njenog uspjeha. Uostalom sedam dana nakon toga Catherine Nderba je oborila taj rekord istrčavši Chicago za 2:18:47, a njen izbor pića je bila voda!
Mogli bi isto tako reći da je voda “booster” … ili pivo ako pitate neke …
Mizuki Noguchi
Ova japanska maratonka je još jedna od velikih i poznatih maratonki današnjice. Osvojila je zlatnu medalju 2004. godine na Olimpijadi u Ateni. Mizuki se počela takmičiti na dugim prugama još u srednjoj školi. Nakon uspjeha na nacionalnim utrkama počela je trčati polumaratone gdje je doživjela velike uspjehe tako da su je u jednom periodu njene karijere zvali “Queen of the Half Marathon”(Kraljica polu maratona). Kasnije je 2002. godine postala maratonka i osvojila “Nagoya International Women’s Marathon”. Nakon toga njena karijera je okrunjena prvo srebrnom medaljom na svjetskom prvenstvu 2003. godine i kasnije pobjedom na Olimpijadi 2004. godine. Kako su japanske trkačice većinom tradicionalno vrlo suzdržane, uz njenu karijeru nije vezano mnogo “anegdota, a jedino je sigurno da je kao i većina japanskih trkača i trkačica i ona imala vrlo visok volumen treninga.
Catherine Nyambura Ndereba
Kenijska maratonka rođena 1972. godine. Dva puta je bila prvakinja svijeta u maratonu i osvajala je srebrne medalje na olimpijadama 2004. i 2008. Četiri puta je osvajala Bostonski maraton i bila svjetska rekorderka 2001. godine sa 2:18:47(Chicago).
U svom zabačenom kenijskom selu je bila poznata pod nadimkom “Crazy Catherine”(luda Katarina). Uglavnom zbog svog prkošenja normama u dominantno muškom društvu ali za ostali svijet je bila poznatija kao “Catherine the Great”(Katarina velika). Iako suočena sa velikom neimaštinom, njena nepokolebljiva volja ju je pokretala i održavala na putu koji je vodio ka njenom snu da postane svjetska prvakinja u trčanju. Sna koji se kosio sa svim tradicionalnim uvjerenjima njene okoline o ulozi žena u društvu.
Rođena je kao jedna od desetoro djece i njen otac je naporno radio kako bi omogučio njeno školovanje. Upravo u školi je došla u doticaj sa onim što je postao njen san i sudbina. Nakon završetka škole iako bez ikakvog predznanja o svijetu profesionalnog trčanja, bez novca čak i za tenisice ili bilo kakvu drugu opremu ona je odlučila krenuti u avanturu trčanja. Često ismijavana od drugih zbog toga što je bila siromašna i žena. Njeno putovanje ju je odvelo na put zbog kojeg je nedvojbeno postala najuspješnija ženska dugoprugašica do današnjeg dana. Jednako tako postala je uzor mnogim mladim djevojkama i ženama diljem svijeta. Aktivno se takmičila do svoje 40. godine, a posljednji uspjeh joj je bilo treće mjesto(2:30:14) na maratonu u Pekingu 2011. godine.
Paula Jane Radcliffe
Paula Jane Radcliffe je možda najpoznatija maratonka sadašnjice i aktualna svjetska rekorderka u maratonu za žene. Ova talentirana engleska maratonka je postala svjetska prvakinja u maratonu prije više od desetljeća u Helsinkiju 2005. godine. Iako se u ženskom maratonu vode dva svjetska rekorda. Jedan u ženskoj i jedan u miješanoj(muški i žene) utrci. Paula Radcliffe je vlasnica oba rekorda. Prvi rekord u mješovitoj utrci gdje ipak muškarci određuju nešto brži tempo je ostvarila na maratonu u Londonu 2003. godine i iznosi 2:15:25. Drugi rekord u samo ženskoj konkurenciji je ostvaren također u Londonu 2005. godine. U početku karijere Paula se takmičila u kros utrkama, utrkama na 5000 i 10000 metara, a tek 2002. godine prvi put se sa velikim uspjehom okušala u maratonu. Usprkos tome što je bolovala od astme ostvarila je veliki broj pobjeda u maratonu, a bila je svjetska prvakinja i u polumaratonu te u krosu. Svoju uspješnu i bogatu takmičarsku karijeru okončala je prošle godine(2015. godine) na Londonskom maratonu.
Možda ste sve ove stvari i znali, a možda i niste. Neki vjerojatno jesu ali čak i u tom slučaju je dobro ponekad se podsjetiti onih koji su nam bili uzor u sportskom, a i ljudskom smislu.
