…Znate, ono, kad tražite izgovore i simptome, kad se premišljate otići ili ne, jer niste u treningu, jer ste bili bolesni, jer će bit kiša, jer niste jeli dovoljno cikle, jer ne ide netko ko vam se sviđa iz ekipe…ali onda vas nazove Ozren i sa par riječi sve riješi i Eda sa porukom koja je raskrinkala premišljanje…
Onda vas jutrom uoči probude nove boli i vaganja i samo 4 sata sna vam ne daju iz kreveta van…šta tad?! Hladan tuš i dobar doručak, u Victoryu će ionako sve nestat, Rovinj će nas svejedno u oblacima dočekat a i u Puli će cijeli dan takvo vrijeme ostat…Ideeeeemo
Raul nas je dočekao i otvorio nam vrata Centra za povijesna istraživanja. Okruženi knjigama, spisima i slikama sa mirisima starih knjiga i nove dvorane presvukli smo se na suhom i uskladili trkaće boje, tražili i zihericu više.
Od ritma bubnjeva poskakivali smo na startu, sjetili se, neki Beča, neki Ljubljane…
Bubnjanje je otjeralo kišu a utrka je krenula po skliskom. Kamene ploče su se sjajile mokre kao morski oblutci kad ih kotrlja more. Otkotrljao se Tomo al se srećom spretno dočekao. Ipak čovjek pleše irske plesove, snašao se. Potom je bilo makadama i šume, nešto blata i lokvi. Putem nimalo i nikud navijača i podrške. Okrjepa uredna, more mirno, vjetar mjestimičan, Vakula predvidivo točan, naš tim malobrojan ali moćan. Svi nas svojoj razini ili ispod nje jer ovo je samo za Zadar zagrijavanje, pašta party, pivo s Coca Colom i kući ali svaki put je lijepo čuti povike i aplauz našem Bepu i svima koji se izredaju i nađu u slavlju i oko njega.
Za kraj, Raul nas je sa 5 medalja prošetao po centru na tri kata. Upijali smo mirise arhive, u vitražima, u patini starih geografskih karti. Osjećali smo se kao školarci.
Popolana, arivederci!
