Kad je u pitanju odabir utrke mi trkači smo kao i svi ljudi uvijek više ili manje podijeljeni u mišljenjima. Uostalom i mi smo ljudi pa zašto bi bilo drugačije. Mnogi misle da nismo baš normalni. Primjerice, moja majka prva. Ona misli da ljudi moraju trčati samo ako padaju bombe pa treba bježati u šumu. Sa druge strane neke izolirane zajednice kao Taraumara plemena za sve koji ne trče misle kako nešto sa njima nije u redu. Jednostavno rečeno – sto ljudi, sto ćudi. Tako je i sa utrkama. Neki trkači obožavaju određene utrke za koje drugi ne bi obuli tenisice niti mrtvi. Ja sam po tom pitanju kao i svi ostali. Neke utrke volim, a neke niti pod razno. Iako sam znao odlaziti na poneku utrku bez posebne želje da upravo na njoj trčim, samo mi se zapravo nekoliko utrka toliko svidjelo da uvijek kad sam spreman za trčanje poželim otići na nju. Kod nekih je to ljubav na prvi pogled, no zna se zalomiti da utrka „sjedne“ tek nakon nekoliko pokušaja. Ne radi se o rezultatu ili jesi li se osjećao poletno i snažno, jer kod nekih sam čak završavao u medicinskom šatoru nakon čega bih ponovo sudjelovao upravo na toj utrci. Pulska X-ica za mene je bila jedna od onih drugih utrka za koju uglavnom nisam iskazivao interes. Pa ipak sam je trčao tri puta. Možda je ta podozrivost zbog toga što sam na prvom izdanju kad se trčala na Lungomare-u bio teško ozljeđen i sa vrlo lošom perspektivom oporavka. Onda je sljedeća koju sam trčao bila sa ona dva prolaska kroz „Zero strasse“. Tad sam se ja, ali i mnogi drugi, gubili više puta na stazi, sudarali sa prolaznicima i rekreativcima u tunelu. Uzalud prvo mjesto u kategoriji i najbolji rezultat na 10 km ikad, ne bih na tu utrku išao više nikad. Drugima je to sve bilo super cool, pa sam zaključio da sa mnom nešto nije u redu. Nakon razmjene kritika sa Erikom sljedeće godine ipak sam popustio, a možda je pomogao i poklonjeni broj za nastup pa sam trčao i treći put. I tek na mojoj trećoj utrci napokon sam mogao reći da je to utrka na kojoj bih htio ponovo trčati. Prošle su od tada četiri godine. Utrka je dobila na značaju kao manifestacija te je proširena za vrlo posjećen polumaraton. Iako je nisam zbog mnogih razloga trčao, sada je jedna od malog broja utrka koju bih trčao uvijek kad sam spreman.
Ove godine sam po drugi put za redom bio samo promatrač odnosno ovaj put i sudac na stazi pa mogu sa distance ocjeniti kako je organizacija sve bolja i bolja. Broj trkača je u stalnom porastu što svakako veseli pogotovo jer je i posjećenost dječjih utrka dan prije bila dobra. Ne zaboravimo da smo kao nacija europski prvaci u pretilosti ili samo što to nismo postali pa je posljednji trenutak da svi koji mogu nešto učiniti to i počnu činiti. Nekome se dopada to što se trči navečer, neko je fasciniran znamenitim rimskim zdanjima poput Arene, Augustov hrama ili Herkulovim vratima, netko svjetlosnim ludorijama Vizualije, netko jednostavno voli trkački šušur i druženje. Za svih njih svega toga ima na pretek, no ni pravi trkači nisu zakinuti. Ima dosta brzih trkača i trkačica, u slučaju da želite odmjeravati svoje stvarne mogućnosti.
Utrku na 5 km je završilo 360 trkača, a pobjedu je odnio Mate Jakov Frančula iz AK Istre sa rezultatom 16:14. Od žena prva je bila Emina Ćehajić Gradinović iz SD Ultra Bihać (BIH) sa rezultatom 19:42.
Na X-ici (10 km) je sudjelovalo 543 (u cilj ušlo 541) trkač/ica, a pobjedu je odnio Dino Vidmar (EM Runner) sa rezultatom 33:34. Kod žena prva je bila Marija Zoretić (AK Fit) sa vremenom 46:09.
U polumaratonu gdje je nastupilo 308 (u cilj utrčalo 304) trkača/ica, pobjedio je Marko Horvat (AK Maximvs) sa vremenom 1:19:25, a kod žena Marina Juranić (AK Kvarner) sa vremenom 1:29:57.
Našu udrugu DSR Maraton Uljanik i ove je godine predstavljala nekolicina trkača/ica. Jedini zapaženi rezultat ostvario je Christian Gallo koji je zauzeo odlično 14 mjesto sa rezultatom 38:56. Odličan je obzirom na godine bio i Ljubo Zajkovski koji je polumaraton istrčao za solidnih 1:41:44. Ostali su dali sve od sebe ili bar uživali u ugodnoj pulskoj večeri i kasnijem druženju na koncertu Psihomodo pop, a oni najuporniji vjerovatno i na after partiju u Pietas Juliji. Sve u svemu ovo je bila utrka koju trebamo upisati u svom kalendaru za sljedeću godinu.
