Evo malo zakašnjelog izvještaja o nedavno završenom 28. Ljubljanskom maratonu jednom od najpopularnijih maratona u regiji. To je pravi festival trčanja koji okupira cijelu Ljubljanu na dva dana, a da to nikoga ne smeta. Što više čini mi se da cijeli grad živi za taj događaj koji jedanput na godinu navede preko dvadeset tisuća sudionika svih uzrasta od vrtićkog preko elitnih trkača do veterana kao ja da obuku trkačku opremu…
Kad neka utrka nekoliko godina za redom ostvari maksimalni broj prijava i traži se broj viška to znači da je dosegnula lijepu zrelost. Bez obzira na poneku kritiku ona je na dobrom putu da opstane i postane tradicija. Niti 6. izdanje pulskog maratona, a zapravo polumaratona i popratnih utrka od kojih je meni najatraktivnija baš X-ca, nije po tom pitanju razočaralo. Možda je malo previše konfuzno bilo natjecanje djece održano…
Naša najstarija i kažu najteža maratonska utrka u nacionalnom parku Plitvička jezera ove je godine u svom pred jubilarnom 39-tom izdanju opet okupila relativno velik broj naših članova. Neki tu utrku obožavaju, a drugi nebi tamo trčali ni pod razno. Zadnjih godina utrka kao da je pogođena malom krizom kao uostalom i svi mi. U uzroke nebi ulazio ali ova utrka uvijek ima svoje vjerne pristaše koje izgleda ne brine…
Kad je u pitanju odabir utrke mi trkači smo kao i svi ljudi uvijek više ili manje podijeljeni u mišljenjima. Uostalom i mi smo ljudi pa zašto bi bilo drugačije. Mnogi misle da nismo baš normalni. Primjerice, moja majka prva. Ona misli da ljudi moraju trčati samo ako padaju bombe pa treba bježati u šumu. Sa druge strane neke izolirane zajednice kao Taraumara plemena za sve koji ne trče misle…
Već dulje vremena nije bilo utrke na kojoj bi se okupili u većem broju i obnovili nekad dosta intenzivnu povezanost. Valjda je to zbog vremena u kojem smo trenutno zapeli sa njegovim dosta ružnim stranama. Od bolesti, skupoće do ratova i koje kakvih nesreća koje pogađaju svijet, a i svih nas. Veze su malo olabavile, manje nas je, neki smo i ostarjeli, a da nismo još niti svjesni toga. Zbog…
Uskoro će proći pet godina od kad nas je napustio veliki zaljubljenik u trčanje, trener i trkač Milan Vitasović-Miki. Njegov klub AK Istra, grad Pula, Istra pa i Hrvatska atletika su tada izgubili vrijednog i strastvenog trenera. Kako bi na simboličan način odali počast njegovom radu, klub AK Istra te njegovi prijatelji i udruga DSR Maraton Uljanik će održati revijalnu utrku u srijedu 1.09.2021. u 18 sati. Utrka je na…
Prošli vikend održala se nakon 25 godina nekad cijenjena i popularana utrka pod nazivom “Goranski međunarodni polumaraton 2021”. Staza utrke je promjenjena pa se trčalo od Crnog Luga do sela Razloge i nazad. Osim nje održana je i utrka na 12, te pomalo neobičnih 4,2 km! Čudno da se naziv polumaraton koristi za utrku od navodno 26 km, a naziv međunarodna može zahvaliti samo prisutnošću naših članova iz Slovenije, Brovč…
Nakon duge pauze opet su počele stvarne utrke i nadamo se da će tako biti i nadalje. Led je probio Osijek pa Čakovec, a prošli vikend je na redu bio “Zagreb21-powered by Heineken 0.0”. Od naših članova utrku su prijavila četvorica trkača: Ivan, Ljubo, Dražen i Erol koji je zbog operacije oka svoju prijavu prepustio Brigiti. Kako je polumaraton bio otkazivan pa premješten na kasniji termin bilo je malo problema…