Kad ugledamo neku osobu, pogotovo na plaži, prvo što uočavamo je način kako je građena i za ocjenu je li sportski tip ili ne uvijek gledamo “mišiće”. Zato ćemo prvo reći nešto o njima. Za trčanje važnu ulogu imaju najviše mišići nogu ali i mnogi drugi mišići od većine trkača previše zapostavljeni, posebno mišići trupa (core). Protivno općem stavu kako je trčanje nešto jednostavno, trčanje je zapravo kompleksna aktivnost koja aktivira veliki broj raznih mišića istovremeno. Samo trčanjem možete natjerati srce na maksimalne otkucaje. Ni bicikliranje ili plivanje koliko god pritiskali pedalu ili zamahivali snažno neće podići puls toliko visoko. Svaki trkač mora znati bar osnovni ustroj mišića bez ulaska u detalje kao što su miofibrili, sarkomeri i slično. Pojednostavljeno, treba znati nešto o: mišićnim vlaknima, mitohondrijima i energetskom sadržaju mišića.
Mišićna vlakna
Većina je čula da postoje dva osnovna tipa mišićnih vlakana: spora mišićna vlakna (tip I) i brza mišićna vlakna (tip II). No ustvari podjela je malo kompliciranija jer sa podvrstama ih je čak pet. Neka su tek nedavno otkrivena i laboratorijski klasificirana te imaju u najmanju ruku čudne osobine. Zapravo se samo brza vlakna (tip II) dijele u podvrste.
Spora mišićna vlakna tip I imaju vrlo visok sadržaj mitohondrija i mioglobina te enzima koji sudjeluju u oksidativnoj (aerobnoj) pretvorbi glikogena, triglicerida i glukoze iz krvi u osnovnu pokretačku tvar mišića ATP (Adenosine Triphosphate). Odnosno kako to Tim Noakes (Lore of Running) zove energetsku “valutu” mišića. U literaturi ili na webu možete naći i cijeli detaljni opis bio-kemijskih procesa koji dovode do kontrakcije mišićnog vlakna. Zbog visokog sadržaja mioglobina, proteina koji preko sustava kapilara prenosi i sprema kisik u mišićna vlakna, ona (tip I) su crvene boje. Mioglobin je, moglo bi se reći, rođak hemoglobina iz crvenih krvnih stanica za kojeg svi znate da prenosi kisik iz pluća preko krvotoka tamo gdje je potreban. Mišići tip I su spori jer imaju vrlo malu “miosin ATPhase” aktivnost, ali to ne bih posebno objašnjavao jer je komplicirano … uglavnom njihova kontrakcija je spora. Osim što su spori još su i oko pet puta slabiji od mišića tip II, a ja to dobro znam!
Brza mišićna vlakna tip II dijele se u dvije osnovne podgrupe: tip IIa i IIb te još u neke miješane podgrupe. U zadnje vrijeme otkrivena je i još jedna podgrupa brzih mišića koji se negdje u literaturi nazivaju i tip IIx, a negdje tip IIc. Osnovna osobina mišića tip IIa je da imaju također relativno visok sadržaj mitohondrija i mioglobina uz zadržanu brzinu kontrakcije i snagu.
Mišići tip IIb su tipični sprinterski mišići sa niskim sadržajem mitohondrija i mioglobina te aerobnih enzima. Zbog toga imaju svjetlu boju i treningom znatno povećavaju volumen. Mogući razlog za to je potreba da u sebi akumuliraju više glikogena jer njegova pretvorba u ATP molekule bez prisutnosti kisika stvara samo dvije molekule ATP-a u odnosu na 34 koliko ih se dobije oksidativnom pretvorbom. Ostatak tog procesa je laktat koji sustavom kapilara i enzima prijenosnika odlazi u krvotok.
Mišićna vlakna tip IIc su nespecijalizirana primitivna vlakna koja se mogu istrenirati da budu kao tip IIa ili tip I. No istraživanja govore da imaju snagu čak dva puta veću od mišića tipa II! Ovakva mišićna vlakna su pronađena u nešto većem odnosu samo kod elitnih trkača na duge pruge (endurance).
Još jedna važna razlika između mišićnih vlakana tipa I i II je njihova elastičnost i za čudo elastičnost brzih mišića je veća nego onih sporih.
Kad u obzir uzmemo činjenicu da se u svakom ciklusu trkačkog koraka istovremeno događaju centrične i ekscentrične kontrakcije mišića koji se vrlo razlikuju po snazi i broju aktiviranih vlakana (ali o tome drugi put) svaki nedostatak u treniranosti pojedine vrste mišića može dovesti čak i do ozljede. To je izraženo pogotovo u trčanju nizbrdo kad su ekscentrične kontrakcije veće pa i sila na mišićna vlakna (pogotovo spora) i vezivno tkivo (tetive). Ozljede su tada i najčešće. Kad se samo sjetim Pazina i one nizbrdice na mostu preko Pazinčice …! Zašto je sve to važno? Pa svi smo mi rađeni po nekom nacrtu i sadržaj (odnos) mišićnih vlakana nam je po tom nacrtu (genetski) određen. Znači ako smo rođeni kao sprinteri teško da ćemo ikada biti vrsni dugoprugaši i obrnuto. Istraživanja velikog broja elitnih trkača pokazuju vrlo precizne odnose tih mišića zavisno od discipline. Evo što kažu za sadržaj mišića tip I:
Elitni sprinteri 26 %
Srednje pruge 45-52 %
Elitni polumaratonci 54 %
Maratonci(ultra m.) 79-88 %
Loša vijest bi znači bila da nikad nećete biti sjajan maratonac ako ste građeni sa deficitom mišića tip I, ali to ne znači da ga nećete moći istrčati. Dobra vijest je da se mnogo toga može treningom popraviti. Uostalom ako ste jako uporni, imate sreće sa zdravljem i doživite duboku starost možete biti i svjetski rekorder. Kao na primjer Fauja Singh koji drži sve rekorde u svim disciplinama od 100 m do maratona za one starije od 100 godina. Sad ima preko 107, a povukao se iz aktivnog takmičenja prije par godina (2013.). Eto Vam prilike. Sa godinama je važno sačuvati bilo kakve mišiće ali oni brzi i jaki (Tip II) brže propadaju. Pogotovo ako ih ne treniramo. Ovo je bilo najosnovnije o mišićnim vlaknima, a sljedeći put malo o mitohondrijima.
