Evo malo zakašnjelog izvještaja o nedavno završenom 28. Ljubljanskom maratonu jednom od najpopularnijih maratona u regiji. To je pravi festival trčanja koji okupira cijelu Ljubljanu na dva dana, a da to nikoga ne smeta. Što više čini mi se da cijeli grad živi za taj događaj koji jedanput na godinu navede preko dvadeset tisuća sudionika svih uzrasta od vrtićkog preko elitnih trkača do veterana kao ja da obuku trkačku opremu…
Kad neka utrka nekoliko godina za redom ostvari maksimalni broj prijava i traži se broj viška to znači da je dosegnula lijepu zrelost. Bez obzira na poneku kritiku ona je na dobrom putu da opstane i postane tradicija. Niti 6. izdanje pulskog maratona, a zapravo polumaratona i popratnih utrka od kojih je meni najatraktivnija baš X-ca, nije po tom pitanju razočaralo. Možda je malo previše konfuzno bilo natjecanje djece održano…
Naša najstarija i kažu najteža maratonska utrka u nacionalnom parku Plitvička jezera ove je godine u svom pred jubilarnom 39-tom izdanju opet okupila relativno velik broj naših članova. Neki tu utrku obožavaju, a drugi nebi tamo trčali ni pod razno. Zadnjih godina utrka kao da je pogođena malom krizom kao uostalom i svi mi. U uzroke nebi ulazio ali ova utrka uvijek ima svoje vjerne pristaše koje izgleda ne brine…
Nakon dosta odgoda pa i prekoračenja rokova ipak smo se uspjeli sastati i održati jednu donekle važnu skupštinu. Zapravo gotovo dvije u jednoj. U neizvjesnoj atmosferi oko toga hoćemo li i u ovom pokušaju imati kvorum ipak nas se okupilo 17 od 25 članova koliko je tada bilo na spisku. Mjesto svima nama dobro poznato. Bunarina i prostorije jedriličarskog kluba kojem se i ovim putem zahvaljujemo. Veseli nas što su…
Oni koji su jednom istrčali maraton i nakon toga nisu odustali te prihvatili ovu izuzetno zahtjevnu utrku kao svojevrsni stalni životni izazov, a čak bi rekao i stil života sigurno su pomislili kako bi trebalo bar jednom istrčati izvorni maraton. Onaj koji se trči od Maratonskog polja na kojem gori vječna olimpijska vatra do poznatog Panathinaiko stadiona u Ateni. Tako se i u našem društvu rodila ideja da nakon istrčanih…
Kad je u pitanju odabir utrke mi trkači smo kao i svi ljudi uvijek više ili manje podijeljeni u mišljenjima. Uostalom i mi smo ljudi pa zašto bi bilo drugačije. Mnogi misle da nismo baš normalni. Primjerice, moja majka prva. Ona misli da ljudi moraju trčati samo ako padaju bombe pa treba bježati u šumu. Sa druge strane neke izolirane zajednice kao Taraumara plemena za sve koji ne trče misle…
Već dulje vremena nije bilo utrke na kojoj bi se okupili u većem broju i obnovili nekad dosta intenzivnu povezanost. Valjda je to zbog vremena u kojem smo trenutno zapeli sa njegovim dosta ružnim stranama. Od bolesti, skupoće do ratova i koje kakvih nesreća koje pogađaju svijet, a i svih nas. Veze su malo olabavile, manje nas je, neki smo i ostarjeli, a da nismo još niti svjesni toga. Zbog…
Uskoro će proći pet godina od kad nas je napustio veliki zaljubljenik u trčanje, trener i trkač Milan Vitasović-Miki. Njegov klub AK Istra, grad Pula, Istra pa i Hrvatska atletika su tada izgubili vrijednog i strastvenog trenera. Kako bi na simboličan način odali počast njegovom radu, klub AK Istra te njegovi prijatelji i udruga DSR Maraton Uljanik će održati revijalnu utrku u srijedu 1.09.2021. u 18 sati. Utrka je na…